Kišpatić, Mijo, hrvatski mineralog i petrolog (Osijek, 22. IX. 1851 – Zagreb, 17. V. 1926). Diplomirao prirodne znanosti u Beču 1873., doktorirao u Zagrebu 1881. Bio je nastavnik u Osijeku, potom u Križevcima, a od 1875. u Velikoj realci u Zagrebu. Od 1882. privatni docent, od 1894. izvanredni profesor i ravnatelj Mineraloškog odjela Narodnoga muzeja, a od 1896. javni redoviti profesor mineralogije i petrografije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Od 1883. bio je dopisni, a od 1887. redoviti član JAZU. Obradio je petrografiju Fruške gore, Moslavačke gore, Krndije, Psunja, Kalnika, Medvednice, dijelova Bosne i Dalmacije. Rezultate tih istraživanja skupio je u više od 90 znanstvenih publikacija. Bavio se i seizmologijom pa je skupio golem materijal o potresima u Hrvatskoj. Napisao prvi naš udžbenik pedologije, Zemljoznanstvo obzirom na šumarstvo i gospodarstvo (1877), te mnogobrojne udžbenike iz geoznanosti i bioznanosti, kojih je opseg (ne brojeći ponovljena izdanja) oko 4500 stranica. Popularizator prirodnih znanosti.
